Povijest košarke

eMuškarac

eMuškarac

Online magazin za modernog muškarca

Stari indijanski narodi srednje Amerike, Maje, Inke i Asteci, religiozne obrede u čast boga sunca, upriličavali su igrama s loptom. Iskapanja na poluotoku Yucatanu u starom gradu Maja, uz dvorac nazvan “Tisuću stupova”, pronađeno je igralište za igru loptom. Igre s loptom su bile vrlo popularne u Maja, jer su kasnija iskopavanja drevnih gradova otkrivala poneko igralište za igru s loptom koju su Maje zvale “pokta pokta”. U plemenu Inka ova se igra zvala “olamalicli”, a u Asteka “tlač-tli”.

Ove su igre u biti vrlo malo sličile suvremenoj košarci. Jedino što se može uvrstiti u igru, s obzirom na pogađanje cilja, jest činjenica da se gumena lopta (slična kaučuku) težine tri kilograma, trebala ubaciti u kameni obruč koji je bio okomito postavljen, i to dosta visoko na kamenom zidu.
Povijest košarke

Moderna košarka

Podaci do kojih se došlo arheološkim istraživanjima nisu bili dostupni stvarnom tvorcu košarke dr Jamesu Naismithu. Košarku je, nakon dva neuspješna pokušaja, izmislio Kanađanin James A. Naismith (1861-1939.), nastavnik tjelesnog odgoja na fakultetu u Springfieldu, u namjeri da svom školskom ragbi timu omogući trening u dvorani za vrijeme zimskih mjeseci.

Polazeći isprva od raznih modifikacija ragbija, Naismith se na kraju odlučio za sasvim novu igru ubacivanja lopte u koš. U početku je koš bio postavljen na podu dvorane, a u igri je sudjelovao veliki broj igrača. Igrači su loptu nosili, bacali i kotrljali, nastojeći da je ubace ili spuste u koš. Lopta je na početku bila ista kao u ragbiju. Pri ovakvom načinu igre stvarale su se gužve oko koša, pa je kasnije broj igrača smanjen. Jajolika lopte bila je zamijenjena okruglom, nošenje lopte je zabranjeno, a umjesto nošenja uvedeno je njeno “vođenje” jednom rukom.

U toj fazi obogaćena je tehnika rukovanja loptom, pa je igra postala življa, ali još uvijek nedovoljno privlačna; bilo je teško postići pogodak zbog toga što su dimenzije koša bile veoma male i što su ga igrači mogli s lakoćom zakloniti. Igra je bila i gruba, jer se igrači nisu lako oslobađali navika iz ragbija, u kojem je dopušteno obuhvaćanje protivnika rukama. U daljnjem razvoju igre, koš je podignut uvis i pričvršćen na ogradu balkona gimnastičke dvorane. Time je bacanje u koš bilo olakšano, iako je tehnički postalo složenije. Igra je postala zanimljivija i za publiku, koja je mogla pratiti postizanje pogodaka. Kako je publika na balkonu, ako je bila do samog koša, ponekad ometala ubacivanje, iza koša je postavljena zaštitna ploča. Igrači su odmah opazili da se sad pri bacanju u koš lopta može prethodno odbiti od ploče, što je pridonijelo novom bogaćenju tehnike bacanja. Ona se neprestano usavršava i dopunjava, tako da upravo bacanje lopte u koš i velik broj pogodaka pri dobroj igri pojačava zanimanje igrača i publike.
Naismith trenira gađanje

U novoj je igri, naposljetku, bio zabranjen svaki dodir s protivničkim igračem, a težište obrane stavljeno je na sprečavanje navalnih akcija, osobito u fazi bacanja lopte na koš ili na presijecanje putanje lopte u fazi njenog dodavanja između protivničkih igrača. Nasmith je u prosincu 1891. godine sa svojim studentima demonstrirao novu igru u Springfieldu, ona je dobila ime basketball. Otada se basketball naglo širio u SAD. Naredne godine održane su prve košarkaške utakmice između ekipa raznih fakulteta, a od 1897. održavaju se natjecanja za prvenstvo SAD u organizaciji Amaterske atletske unije (AAU – Amateur Athletic Union).

Od početka 1892. košarku igraju i ženske ekipe, i to u prvo vrijeme samo na fakultetima. Međutim, već na prijelazu stoljeća košarka je za američke žene postala najpopularnija sportska igra. Iz SAD-a se širila u ostale zemlje svijeta: Brazil (1890.), Kinu (1892.), Filipine (1898.), Japan, Perzija i Australija (oko 1900.) itd.

U Europi su širenju košarke mnogo pridonijele vojne jedinice SAD potkraj završetka Prvog svjetskog rata i neposredno poslije njegova završetka. Iz Springfielda je košarku u Francusku donio M.B. Rideut (1893.). Na ženskom fakultetu u Londonu igrala se 1895, a prvi seminar za žensku košarku održan je u Njemačkoj 1897. Zaslugom nastavnika tjelesnog odgoja Jaroslava Karaseka, u Češkoj se iste godine igra košarka na realnoj gimnaziji u Visoke Myte.

Međunarodni košarkaški amaterski savez FIBA (Federation Internationale de Basketball Amateur) osnovan je 18. lipnja 1932. u Ženevi. FIBA je donijela jedinstvena pravila igre za sve svoje članove, te preuzela kontrolu nad organizacijom službenih međunarodnih natjecanja. 1934. košarka je uvrštena u obavezni program Olimpijskih igara, pa je 1936. održan olimpijski turnir uz sudjelovanje 13 nacionalnih reprezentacija. Ženska je košarka uvrštena u program Olimpijskih igara tek 1972. godine. Prvenstvo svijeta za muškarce odvija se od 1950. godine. Prva prvenstva svijeta za žene organizirana su 1924. u Parizu i 1930. u Pragu. FIBA organizira prvenstvo svijeta za ženske ekipe od 1953. godine.