Ako ste gledali francuski film Yamakasi, onda će vam odmah biti jasno o čemu se radi. Parkour je prirodna metoda razvijanja ljudskog tijela, odnosno vještina kretanja. Ako se na pravilan način uči i trenira, onda je osoba, koja se služi ovom vještinom, sposobna kretati se brzo, efikasno i sigurno bilo kojim urbanim ili ruralnim područjima koristeći pri tome okolinu oko sebe.
U ovu vještinu spadaju sve ljudske sposobnosti kao što je to trčanje, plivanje, puzanje, balansiranje, skakanje itd. Ono čime ljudi često krivo poistovjećuju parkour jest sa skakanjem sa zgrade na zgradu i/ili izvođenjem raznih salta, premeta i sličnih pokreta koji ne spadaju u isto. Također u ovu vještinu spada brzo, efikasno i sigurno kretanje okolinom, pa onda prije spomenuti nepotrebni pokreti tu ne spadaju.
Parkour se ne može nikako klasificirati kao sport (no mi smo ga ipak objavili u rubrici sport), budući da je ovo individualna vještina, jedino natjecanje koje čovjek ima je sa samim sobom i s toga nikakva pravila, suci, treneri, dvorane, klubovi itd. ne postoje. Bazira se na tome da nema nikakvih nadmetanja prilikom treniranja s drugim osobama. Parkour zajednice koje su vjerne originalnoj ideji parkoura nemaju želju da se išta u svezi toga promijeni.
Diljem svijeta postoje radionice koje se uvijek organiziraju u želji što boljeg educiranja ljudi i učenju pravilnom treniranju. Na radionicama se uče osnove i priprema za početnike, a voditelji su uvijek traceuri s dugogodišnjim parkour iskustvom. Razni veći susreti traceura tzv. jam-ovi također daju veliki doprinos širenju parkour zajednice koja je svakim danom sve veća, može se reći da su i mediji prilično pomogli da se riječ što više proširi.
Ljudi koji treniraju parkour prije svega imaju želju za zdravim načinom življenja, zabave, igre i spoznaje za prostornu snalažljivost. Oni često tijekom dužeg perioda treniranja postaju osobe koje se kasnije bez ikakvih problema snalaze u ostalim sportskim aktivnostima. Parkour također pomaže ljudima da spoznaju svoje granice i uči sigurnom pomicanju tih granica.
Kako se tijekom treninga kroz razne vježbe snage, kondicije i tehnički dio nauči prelaziti i koristiti prepreke u svoju korist u okolini, tako se isto nauče prelaziti prepreke i problemi koji nam se nađu svaki dan na putu u životu. Često se mladi ljudi ostave raznih ovisnosti kako bi što lakše i zdravije napredovale u svojim treninzima.
Parkour kakav poznamo danas potječe iz Francuske, a David Belle je traceur (naziv za muške, a traceuse za ženske osobe koje prakticiraju parkour) koji je posvetio život razvijanju ove vještine.