Tražite posao? Niste jedini… Od 300-tinjak tisuća nezaposlenih u Lijepoj Našoj, više od polovice čine upravo muškaraci. Time dolazimo do brojke od 150 do 200 tisuća dokonih besposličara koji sanjaju o savršenom poslu, brdu love, skupim autima, a sve to samo zato da bi bili primijećeni kod suprotnog spola. Hm, tu se provlači bitno pitanje… da li je ženi bitnije da je njen odabranik menadžer neke firme, šminka direktorčić, odvjetnik pederko ili doktor? To je u potpunosti irelevantno jer žene osim love (da smo šupci napisali bi da sve vole lovatore, al’ eto, mi volimo žene, pa nećemo) kod muškarca žele onu malu dozu karizme koja se novcem ne može kupiti… za sve ostalo tu je „e-muškarac“ da vas poduči pravom poslu za pravog muškarca.
Pekar, “lekar”… mesar?
Ako ste kao dijete gledali kliniku Schwartzwald, puste hitne službe, Chicago Hope-ove i slična doktorska sranja i oduvijek maštali kako barite žene u krvavom bijelom kaputu nakon operacije, ali ste baš kad ste trebali učiti otkrili tajne alkohola, a ipak znate rukovati noževima, tada je zanimanje mesara pravi izbor za vas. Vjerujte, i mesari su, baš kao i doktori, puni para, što alkoholnih, što šuškavih. Dok sjedite u kavani i eksate treću rakiju u krvavom bijelom mantilu… nema razlike između vas ni bilo kojeg cijenjenog liječnika u državi. Ne vjerujete? Provirite malo u birtije u neposrednoj okolici naših cijenjenih bolnica i klinika.
Pravi muškarac, kao mesar, mora se kužiti u pravo meso, znati koja je razlika između jedne vrste ćevapa i druge, koje su šnicle bolje, a koje lošije, što je biftek, a što ramstek. Biti kuhar, makar potajno, mora svaki muškarac. Jer jebiga… nakon prvog nagona za rasplodom i očuvanjem vrste odmah tik do njega je i nagon za vrhunskom žderačinom. U tom se slučaju ne uzdajte baš u žene jer je njima taj isti nagon “malo” ispod telefoniranja i kavica s frendicama.
Miris kerozina i raskopanih kanala
Biti kamiondžija je druga opcija svih dječaka koji su željeli biti astronauti. Čim ih je život prizemljio nekih 100-njak tisuća kilometara niže, navukli su se na miris benzina i hladne šnicle u restoranima pored puta i odabrali svoj “B” životni poziv. Iako se žene pale na kamiondžije, zajeb je taj što na njih uglavnom pale one koje zahtjevaju da im se plati nakon seksa…i one koje ne biste ni da vam one plate…pa tko voli nek izvoli.
Kopač kanala je profesija kojom su majke od pamtivijeka plašile svoju dječicu što će im se dogoditi ako ne budu dobro učli. Gledano iz današnje perspektive, kopati kanale i nije tako loša opcija. Rijetko se i uzima lopata u ruke jer su tu funkciju danas uglavnom preuzeli strojevi… a za pola sata posla primjerice u Vodovodu poberete cijelu dnevnicu iz džepova poreznih obveznika i lijepo ju nastavite cirkulirati preko šanka lokalne zalogajnice.
Živjeli bauštelci!
Jest da arhitekti imaju love, al’ da nije zidara njihove crtkarije nikad ne bi zaživjele. Mačo muškarci, neobrijani i s aromom cementa i pivskim trbušinama ostvaruju planove arhitekata, pretaču lovu u džepove njihovih skupih sakoa, al’ barem pobiru većinu žena, konobarica lokalnih birtija u koju odlaze spremati inkas od cijelodnevnog crnčenja… i tako u krug. Arhitektima žene ionako nisu potrebne… nećemo reći da su pederi… jer nisu modni dizajneri… al’ opet nisu ni pravi muškarci kao što su to građevinari.
U životu je sve relativno. Lova i dobar posao ne znače ništa. Ako si pravi muškarac, onda si pravi muškarac. Ako nisi, i ne pomišljaj upuštati se u poslove neprimjerene vlastitim mogućnostima. Jer za pravim muškarcem, bio on bauštelac, mesar ili čistač ulice okreću se i žene i muškarci, žene zato jer ih žele, a muškarci jer žele biti poput njih.