Prijenosnici su postali dostupni svakome, tržište nikada nije bilo tako bogato raznoraznim modelima. Ovim tekstom naumili smo olakšati snalaženje i pomoći u pronalasku idealnog prijenosnika koje god bile potrebe kupca.
Prvi korak pri kupnji prijenosnog računala treba biti određivanje točne namjene tog prijenosnika. Postoji više kategorija prijenosnih računala prilagođenih raznim namjenama. Primjerice, novinari se nikada neće odlučiti na Alienwareov najnoviji super jaki prijenosnik jer im ne treba velik ekran, jaka grafička kartica i upadljiv izgled računala; više će cijeniti manje dimenzije, manju masu i dobru tipkovnicu. Najbolje računalo jedne namjene može se pokazati kao najgore imate li sasvim druge potrebe.
Spomenut ćemo neke od namjena prijenosnih računala za koje se rade posebni modeli. To su: poslovno računalo, ultra prijenosno računalo, opća kućna upotreba bez igranja, igranje, terenski poslovi, multimedija i zahtjevni grafički poslovi. Možemo slobodno pretpostaviti da će neki korisnici imati potrebe koje se preklapaju s ovim spomenutim, a možda i neku dodatnu, no sigurno je da će ih pokriti neki od raspoloživih modela računala na tržištu. Tržište prijenosnika značajno je naraslo u zadnjih nekoliko godina, pa su takva računala prestala biti dostupna samo tvrtkama i okorjelim profesionalcima.
Trenutno se mogu nabaviti prijenosnici koji koštaju već između tri i pet tisuća kuna. Naravno, njihove mogućnosti odgovaraju cijeni. Spomenute kategorije računala koštaju vrlo različito, najpovoljnije cijene će imati računala za opći uredski rad koji podrazumijeva Office aplikacije, surfanje internetom i povremeno gledanje kakvog filma na DVD-u ili u DivX zapisu. Nešto su skuplja računala za poslovne korisnike. U njih se ugrađuju neke specifične komponente poput čitača otiska prsta, a masa računala bi trebala nešto manja, što je oduvijek značilo i višu cijenu. U sam vrh ponude po pitanju cijene spadaju računala za igranje, multimediju, ultraprijenosnici i oni koji su posebno napravljeni za korištenje u otežanim uvjetima. Razlozi njihove skupoće su skupe komponente koje se usto i proizvode u malim serijama, kao što se i takva računala rade u manjim serijama.
Da bi korisnik izbjegao kupovanje nečega što ne treba ili, još gore, kupnju nečega što uopće neće zadovoljiti njegove potrebe, valja točno odrediti svrhu njegova nova računala.
Računala za uredski rad i opću kućnu upotrebu
Prema cijeni koštanja ovo su najpovoljnija prijenosna računala, no i njihova cijena može rasti ako je korisniku bitna masa tog računala te softver kojim ga želi opremiti. Često proizvođači ovih računala u njih ugrađuju Linux ili FreeDOS da bi im umanjili početnu cijenu te izbor i kupnju operativnog sustava prebacuju na korisnika. Ovakav pristup odgovarat će onima koji doista misle koristiti Linux na svojem računalu, međutim korisnici koji žele Windowse, trebali bi ih kupiti uz računalo. Razlog tome je što su takvi Windowsi daleko jeftiniji od onih kupljenih odvojeno.
Prijenosnici ove klase u pravilu nemaju zasebnu grafičku karticu, već koriste grafički čip integriran na matičnu ploču koji rezervira dio sistemske memorije za svoj rad. Najpoznatiji su proizvodi Intela i ATI-ja. Takva grafička rješenja odbacuju svaku pomisao igranja na takvim računalima. Uredske aplikacije, pristup internetu i gledanje filmova izvodit će se bez problema.
Obično se postojanje takvog grafičkog rješenja skriva nazivom proizvođača koji bude dopunjen formulacijom npr. do 128 MB memorije. Na zasebnoj grafičkoj kartici se ne može mijenjati količina ugrađene memorije, dok se integriranim grafičkim čipovima može dodijeliti proizvoljna količina memorije (koju onda sistem gubi), pa ta formulacija zapravo znači da cijelom sistemu možete oduzeti 128 MB memorije u korist grafičkog čipa i u isto vrijeme odaje da računalo posjeduje integrirano grafičko rješenje bez zasebne memorije.
Zbog svoje cijene, ovakva računala nerijetko znaju imati nešto manje kvalitetna kućišta i tipkovnice, pa bi ih svakako trebalo vidjeti uživo prije kupnje, da se dobije realniji dojam o njihovoj kvaliteti. Primjer takvih prijenosnika su Acer serije Aspire, Dell serije Inspiron, Fujitsu Siemens serije Amilo, HP serije Pavilion, Toshiba serije Satellite itd.
Poslovni prijenosnici
Poslovni korisnici će često svoje prijenosnike imati uza sebe, što pred ta računala postavlja zahtjeve imanja manje mase i dimenzija. Manja masa značajno podiže cijenu prijenosnika jer podrazumijeva izgradnju daleko kvalitetnijeg kućišta od skupljih materijala, kao i pomno biranje komponenti koje će dati dovoljnu snagu uz što manje zagrijavanja s obzirom na skučeni prostor. Poslovna upotreba također postavlja i uvjet određene snage računala, pa su u njih ugrađene komponente većih performansi. Osim hardvera, dio cijene će ponijeti i softver, jer u takva računala se mahom predinstaliraju Windows XP Professional ili Vista Business, koji su nešto skuplji od Home verzije istog sustava. U pravilu ovakva računala nije moguće kupiti s FreeDOS-om i Linuxom jer su Windowsi poznato i priznato okruženje za poslovne korisnike. Osim operativnog sustava, često će se u računalima za poslovnu namjenu pronaći i sigurnosni softver te dodatni specijalizirani hardver poput čitača otisaka prsta.
Jači modeli računala za poslovne korisnike mogu biti opremljeni specijaliziranim grafičkim karticama poput modela Nvidia Quadro ili ATI FireGL koji ubrzavaju rad s nekim specijaliziranim aplikacijama poput AUTOCADA ili 3D Studija. I tada ova računala zadržavaju svoje manje dimenzije, a masom se drže oko 2,5 kg i manje.
Primjer takvih prijenosnika su Acer serije Travelmate i Extensa, Dell serije Latitude i Precision, Fujitsu Siemens serije Lifebook i Celsius, HP serije Compaq, Toshiba serije Tecra i Portege itd.
Ultralaki prijenosnici
Ultraprijenosnici su kategorija računala koju će najčešće koristiti poslovni korisnici, ali potrebu za nečim toliko prijenosnim obično nema velik broj korisnika. Ne zato što bi im smetalo da im računalo ima svega jedan kilogram, nego zato što izgradnja takvih računala obično podrazumijeva velike kompromise, posebno u smislu njihove snage. Male dimenzije podrazumijevaju i mali ekran te integriranu grafičku karticu, pa često i nepostojanje optičkih čitača (DVD čitač i snimač). Prostor je ograničen i za proširenja u vidu FireWire, USB i PCMCIA priključaka. Treba imati na umu da su tipkovnice ovih računala smanjene i po mjerilima za prijenosnike. Dakle, kompromisi su veliki, stoga će tek oni kojima su masa i dimenzija najosnovniji kriterij za izbor računala izabrati ovakve strojeve.
Prijenosnici za igranje, multimedijalni prijenosnici i zamjene za stolna računala
Tri kategorije iz naslova smo svrstali u jednu jer se radi o vrlo sličnim prijenosnim računalima. Naime, svi oni zahtijevaju vrlo veliku snagu svih ugrađenih komponenti, što za sobom povlači grijanje, uvećane dimenzije, veliku masu, pa samim time i višu cijenu. Tražite li takvo računalo, pripazite se prosječnih konfiguracija primjerenijih prvoj kategoriji računala za uredske poslove upakiranoj u veća kućišta s punim tipkovnicama i velikim monitorima. Očito kupcima ovakvih konfiguracija prenosivost nije na prvom mjestu, što znači da performanse jesu, stoga treba izbjegavati računala s integriranim grafičkim čipovima. Ona računala koja imaju zasebnu grafičku karticu jasno će imati istaknuto njeno ime u specifikacijama. Imajte na umu da Windows Vista zahtijeva prilično snažnu grafičku karticu te da će, ako planirate koristiti Vistu, ovakav prijenosnik često biti bolji izbor od poslovne klase.
U pravilu ovakva računala imaju veće diskove i veću količinu ugrađene memorije. Dolaze s monitorima dijagonale 15,4 ili 17 inča. Spomenuti veći modeli zbog svojih dimenzija nemaju smanjenu tipkovnicu karakterističnu za prijenosnike, već se ispod monitora rasteže puna tipkovnica. Njihova masa uglavnom prelazi tri kg.
Operativni sistem i podrška
U tekstu smo se već dotakli operativnom sistema i preporučili korisnicima naviklim na Windowse da kupe svoj primjerak uz prijenosno računalo. Ne moramo napominjati da je podrška za drivere najbolja upravo za taj operativni sustav. Došli smo do pitanja podrške, radi se o osvježavanju drivera za komponente prijenosnika te ispravke sitnih grešaka koje se potkradu svakom tko radi, a moguće ih je popraviti softverskim nadogradnjama ili nadogradnjama BIOS-a. Poznati proizvođači računala s višegodišnjim iskustvom u poslu imaju vrlo kvalitetnu podršku. Tu bismo posebno izdvojili IBM ili, točnije, Lenovo, čiji sustav osvježavanja drivera i BIOS-a pokretanjem jednog programa doista radi. I drugi veliki igrači poput HP-a, Della, Toshibe ili Fujitsu Siemensa imaju odličnu podršku za svoje proizvode.
Manje poznati proizvođači najčešće imaju i ponešto slabiju podršku za svoje proizvode. Pametno bi bilo prije kupnje provjeriti stranice proizvođača računala i provjeriti kvalitetu njihove podrške. To se lako može napraviti i za konkretan model na koji se kupac odluči. Kvalitetu podrške nije pametno zanemariti, jer vam se napretkom tehnologije mogu pojaviti greške koje će doista narušiti uporabljivost računala.
Kategorije koje smo postavili treba više shvatiti kao orijentir koji pomaže pri izboru, one nipošto nisu egzaktno definirane i neka računala će se možda naći među njima, ali ovakvim razlučivanjem bi korisnici jasnije mogli odrediti što trebaju. Vjerujemo da će unutar svake kategorije kupac pronaći dovoljno mjesta za usklađivanje svojih potreba sa svojim budžetom.