Olimpijske igre

Olimpijske igre su višesportsko natjecanje koje se održava svake četiri godine. Pogrešno se nazivaju i olimpijade, jer je olimpijadom u staroj Grčkoj nazivano čitavo razdoblje između dviju Olimpijskih igara, pa tako početak jednih Olimpijskih igara označava početak olimpijade, a ta olimpijada traje do početka idućih Olimpijskih igara, čime započinje sljedeća olimpijada, itd.

Isprva održavane samo u staroj Grčkoj, Olimpijske su igre oživljene krajem 19. stoljeća djelovanjem francuskog baruna Pierre de Coubertina. Na njegov je prijedlog u Parizu 23. lipnja 1894. osnovan Međunarodni olimpijski odbor. Prve Olimpijske igre modernog doba (nisu imale prefiks ljetne jer tada još nije bilo spomena o potrebi održavanja posebnih, Zimskih olimpijskih igara), održane su 1896. godine u Ateni i otada se održavaju svake četiri godine osim u vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. Budući da se ubrzo ukazala potreba za jednako kvalitetnim natjecanjima u zimskim sportovima uskoro su održane i prve Zimske olimpijske igre u Francuskom Chamonixu 1924. godine.

Zimske su se Olimpijske igre održavale također kao i ljetne, svake četiri godine, iste godine, zaključno do 1992. godine i igara u Albertvilleu u Francuskoj, kada je, zbog glomaznosti olimpijskog programa, ali i zbog zahtjeva moćnih TV kuća odlučeno da se razdvoje termini održavanja Ljetnih i Zimskih igara, pa su prve iduće Zimske olimpijske igre održane 1994. godine u Lillehammeru u Norveškoj.

Starovjekovne Olimpijske igre

Pravi izvori o nastanku starovjekovnih Olimpijskih igara su izgubljeni tijekom vremena, ali kruže mnoge legende i predaje o njihovom nastanku. Jedna legenda govori da je igre ustanovio sam Zeus kao proslavu svoje pobjede nad ocem Kronom. Druga kaže da je Heraklo pobijedio na utrci u Olimpiji pa je odlučio da se na taj spomen svake četiri godine održavaju takve utrke. Međutim, osim igara u Olimpiji održavale su se i druge konkurentne slične igre. To su bile Pitijske, Nemejske i Istmijske igre, ali su Olimpijske igre, spletom političkih okolnosti, nadvladale 572. godine prije Krista. Sve te priče u svezi sa starovjekovnim igrama dovode nas u vezu sa starogrčkim pojmom Olimpijskog primirja, kada su, prema legendama, grčke državice prekidale međusobna neprijateljstva za vrijeme trajanja igara.

Prvi vjerodostojan zapis o održavanju igara u Olimpiji datira iz 776. godine prije Krista, premda nije sigurno da su to bile i prve igre u staroj Grčkoj. Neki povjesničari su skloni zaključiti da su se slična natjecanja sporadično održavala čak i od 13. st. prije Krista. Isprva su igre bile uglavnom događaj lokalnog značaja, a do 15. starovjekovnih Olimpijskih igara održavala se samo jedna disciplina – utrka na 1 stadij (nešto manje od 185 m). Onda je dodana utrka na 2 stadija, a prva dugoprugaška utrka, na 24 stadija (cca 4420 m), održana je 720. prije Krista. Ubrzo se je počeo povećavati i broj sportova i igre postaju sve važniji momenat u povijesti stare Grčke, dostižući svoj vrhunac tijekom petog i šestog stoljeća prije Krista.

Igre su polako gubile važnost tijekom Rimske vladavine nad Grčkom iako su i tada imale veliki ugled i značaj. Međutim s jačanjem kršćanstva, a pogotovo kad je ono postalo državnom religijom (391. godine) Olimpijske igre su sve više smatrane slavljenjem poganskih božanstava i ostacima poganskih rituala, pa je konačno 393. godine Rimski car Teodozije ukinuo Olimpijske igre, zaključujući tako gotovo 12-stoljetnu povijest ovog veličanstvenog športskog događanja.

Oživljavanje Olimpijskih igara

Na kongresu na Pariškom sveučilištu Sorbonni, održanom od 16. lipnja do 23. lipnja 1894. godine odlučeno je da se prve Olimpijske igre modernog doba održe 1896. godine u Ateni. I. Olimpijske igre u Atena 1896. godine bile su uspješne. Održane su od 5. travnja do 14. travnja 1896. Iako je sudjelovalo samo 285 sportaša (samo muškarci) iz 13 država, a koji su se natjecali u 9 sportova i 43 sportske discipline, bilo je to najveće međunarodno sportsko natjecanje ikada održano. II. Olimpijske igre održane su 1900. u Parizu i bile su veće: 24 zemlje sudionice, 1225 sportaša, među njima 19 žena.

Čuveno olimpijsko geslo citius, altius, fortius (brže, više, jače), koje je postalo moto Olimpijskih igara nije ostalo iz starog vijeka, nego je to u svom govoru izrekao prijatelj baruna de Coubertina, dominikanac, otac Henry Martin Didon. I utješno geslo važno je sudjelovati, ne pobijediti, također je djelo jednog crkvenog čovjeka – u propovijedi na misi za sudionike Olimpijskih igara u Londonu 1908. godine to je izrekao biskup Ethelbert Talbot.

Olimpijska znamenja i nagrade

Najpoznatiji simbol su Olimpijski krugovi. Ovih pet međusobno povezanih krugova predstavlja jedinstvo pet (naseljenih) kontinenata (Afrika, cijela Amerika, Australija, Azija i Europa), a boje tih krugova (s lijeva na desno: plava, žuta, crna, zelena i crvena) izabrane su jer svaka država svijeta ima na svojoj nacionalnoj zastavi bar jednu od tih boja. Olimpijski su krugovi prvi puta predstavljeni na Olimpijskim igrama u Antwerpenu 1920. godine.

Olimpijski plamen pali se u grčkoj Olimpiji sunčevom svjetlošću uz pomoć konkavnog zrcala. Zatim tako nastali plamen, na Olimpijskoj baklji nosi tisuće trkača, štafetno, preko svih kontinenata, do grada u kojem će se održavati Olimpijske igre i, na kraju, do istaknutog mjesta na Olimpijskom stadionu na kom će plamen, upaljen u drevnoj Olimpiji, plamtjeti čitavo vrijeme održavanja Igara. Prvi je put plamen na otvaranju nekih OI upaljen na Olimpijskim igrama u Amsterdamu 1928. godine.

Za sve sportove zastupljenih na Olimpijskim igrama dijele se medalje: za prvo mjesto zlatna medalja (u stvarnosti je to srebro presvučeno zlatom), za drugo mjesto srebrna medalja a za treće mjesto dodjeljuje se brončana medalja. Ovaj način dodjele odličja uveden je na Olimpijskim igrama u Londonu 1908. godine.

Popis ljetnih Olimpijskih igara

Popis zimskih Olimpijskih igara