Europsko prvenstvo u nogometu, koje se često naziva i UEFA Euro, je glavno nogometno natjecanje država članica UEFA-e. Održava se svake četiri godine od 1960. godine, a započeto je na prijedlog francuskog sportskog magazina L’Equipe. Henri Delaunay, UEFA-in prvi generalni tajnik, podržavao je ideju od početka, ali nažalost preminuo je prije početka prvog turnira. Trofej se i dan danas naziva njegovim imenom. Natjecanje se izvorno zvalo Kup europskih nacija, a natjecanje je 1968. godine preimenovano u Europsko nogometno prvenstvo.
Sudionici završnog turnira su momčadi koje prođu izlučnu fazu natjecanja. Od 1980., osam momčadi nastupaju u završnici, a od 1996. godine 16 reprezentacija igra u natjecanju. Prvenstvo koje se 2012. održalo u Poljskoj i Ukrajini bilo je 14. muško europsko prvenstvo, i zadnje koje se sastojalo od 16 momčadi. Od 2016. igrat će se u formatu sa 24 momčadi. Momčadi koje nastupaju biraju se pomoću kvalifikacija; 1960. i 1964. godine biralo se pomoću razigravanja; od 1968. pomoću kvalifikacija. Zemlja ili zemlje domaćini ulaze izravno u završnicu natjecanja.
SSSR je bio prvi pobjednik natjecanja, a najuspješnija reprezentacija europskih nogometnih prvenstava je Njemačka nogometna reprezentacija koja je tri puta bila pobjednik (dva puta kao Zapadna Njemačka). Francuska i Španjolska su jedine osvojile natjecanje više od jednog puta, osim Njemačke.
Nedavne izmjene pravila dopuštaju da više zemalja bude domaćin prvenstva, pa su tako Belgija i Nizozemska bili prvi dvojni domaćini prvenstva, 2000. godine. Također, Austrija i Švicarska su bili domaćini prvenstva 2008. godine.
Europska prvenstva u nogometu
Godina | Domaćin | 1. mjesto | 2. mjesto |
---|---|---|---|
1960. | Francuska | SSSR | Jugoslavija |
1964. | Španjolska | Španjolska | SSSR |
1968. | Italija | Italija | Jugoslavija |
1972. | Belgija | Z. Njemačka | SSSR |
1976. | Jugoslavija | Čehoslovačka | Z. Njemačka |
1980. | Italija | Z. Njemačka | Belgija |
1984. | Francuska | Francuska | Španjolska |
1988. | Z. Njemačka | Nizozemska | SSSR |
1992. | Švedska | Danska | Njemačka |
1996. | Engleska | Njemačka | Češka |
2000. | Belgija i Nizozemska | Francuska | Italija |
2004. | Portugal | Grčka | Portugal |
2008. | Austrija i Švicarska | Španjolska | Njemačka |
2012. | Poljska i Ukrajina | Španjolska | Italija |
2016. | Francuska | Portugal | Francuska |
2021. | 12 EU zemalja | – | – |
Najbolji strijelci Europskih nogometnih prvenstava
1960: Galić / Heutte / Ivanov / Jerković / Metreveli / Ponegyelnyik
1964: Bene / Novák / Pereda
1968: Džajić
1972: G.Müller
1976: D.Müller
1980: Allofs
1984: Platini
1988: van Basten
1992: Bergkamp / Brolin / Larsen / Riedle
1996: Shearer
2000: Kluivert / Milošević
2004: Baroš
2008: Villa
Zanimljivosti Europskih prvenstava
12 od 13 europskih prvaka imalo je izbornika iz svoje zemlje osim Grčke koju je 2004. vodio Nijemac Otto Rehhagel.
Grčka i Portugal igrale su u utakmici otvaranja i u finalu EURA 2004.
Francuska je zabila 14 golova u 5 utakmica 1984. Devet je postigao sam današnji predsjednik UEFA-e, Michel Platini. Za usporedbu Španjolska je zabila 12 golova u 6 utakmica 2008. godine.
Najviše igrača (55) na EURU 2008. bilo je iz Bundeslige.
Od svih zemalja domaćina, samo Belgija (1972.), te Austrija i Švicarska (2008.) nisu uspjele proći u polufinale.
1992. godine Danska se nije uspjela kvalificirati za EURO. No Schmeichel, Laudrup i društvo su dobili pozivnicu nakon što je Jugoslaviji zabranjen nastup zbog konfilkata na Balkanu. Uslijedila je jedna od najvećih senzacija u povijesti nogometa.
1964. godine utakmica za treće mjesto odigrana je pred gotovo praznim tribinama. Samo 3.869 navijača pojavilo se na – nećete vjerovati – Camp Nou u Barceloni.
Engleska je izbacila Španjolsku u četvrtfinalu Europskog prvenstva kojeg su bili domaćini. Zanimljiv je način na koji je utakmica završila: udarcima s bijele točke. To do danas ostaje jedina pobjeda Engleske na ovaj način na velikom natjecanju.
Nizozemci su promašili 5 jedanaesteraca protiv Italije u polufinalu EURA 2000. godine.
Polufinalna utakmica iz 1968. između Italije i SSSR-a je bila odlučena bacanjem novčića. Pogodite na čijoj je strani bila sreća? Kao i uvijek, uz Azzure.