U većini filmova vrlo je jednostavno pratiti priču, te možemo reći da su predvidljivi. Drugi su pak zbrkani, ali kada malo promislite shvatite da zapravo sve ima smisla. Dok postoje i filmovi koje ćete morati pogledati nekoliko puta i opet vam neće biti jasno o čemu se radi. U nastavku vam donosimo listu najzbunjujućijih filmova te vam garantiramo da ćete za neke jednostavno morati potražiti pomoć sa strane da bi shvatili o čemu se uistinu radi.
Vanilla Sky
Ovaj remake španjolskog psiho-trilera proglašen je prema anketama "LoveFilma" najzbunjujućijim filmom. "Vanilla Sky" s Tomom Cruseom i Penelope Cruz u glavnim ulogama, najviše frustrira njegove gledatelje. Naime, radi se o tome da gledatelji nakon filma ostaju zbunjeni fabulom koja do zadnje scene ne zaokružuje zamišljenu priču.
Pi
Autor filma, Darren Aronofsky, odrastao je u konzervativnoj židovskoj obitelji, otac i majka su mu bili učitelji, a gimnazijski profesor matematike poučio ga je vezi matematike i mistike, što ga je inspiriralo da napravi kultni film "Pi". Riječ je o ekspresionističkom metafizičkom trileru koji je ujedno i studija paranoje i ludila. Film o opsjednutom matematičaru koji pokušava razotkriti tajne svemira preko broja Pi nadahnut je "Paklenom narančom" Stanleya Kubricka, "Brazilom" Terryja Gilliama, te radovima Roda Serlinga, Philipa K. Dicka, teorijom kaosa i židovskom Kabalom.
eXistenZ
Ovaj film oslikava društvo u kojem dizajnere igara obožavaju poput superzvijezda i gdje igrači mogu organski ući u igre. U središtu priče nalazi se božica igrica Allegra Geller, trendi, seksualno zavodljiva te potpuno predana svome izumu, čiji posljednji sustav igrice ulazi tako duboko u strahove i želje svojih korisnika da briše granice stvarnosti. Kada fanatični protivnici "eXistenZa" oboružani neobičnim oružjem pokušaju izvršiti atentat na Allegru, prisiljena je pobjeći. Njezin jedini saveznik je Ted Pikul (Jude Law), zaštitar pripravnik koji je prisegnuo da će je štititi. Uvjerivši Teda da zaigra igru, Allegra ih oboje uvlači u fantazmagoričan svijet gdje egzistencija završava, a "eXistenZ" započinje. Da li možete razlikovati igru od stvarnosti?
Solaris
Snimljen je po istoimenom romanu poljskog pisca Stanislawa Lema iz 1961. koji je prvi put ekranizirao ruski režiser Andrej Tarkovski 1972. godine. Postoji i verzija iz 2002. godine s George Clooneyem u glavnoj ulozi. Za razliku od ekranizacije iz 1972., koja je kritički hvaljena, nova verzija je naišla na znatno lošije kritike i razočarenje među obožavateljima Tarkovskog.
Film je smatran odgovorom Tarkovskoga na film "2001: Odiseja u svemiru". Gotovo hipnotičke vizualnosti, s čestim autorovim motivom vođe i njegovim omiljenim narativnim modelom putovanja, koje se ostvaruje kao fizičko i duhovno kretanje – kako kroz materijalnu zbilju, tako i kroz mentalne predodžbe odnosno kroz neprestano suočavanje s nužnošću tumačenja doživljenog i viđenog, film je refleksija o pomirenju s vlastitom podsviješću, i uznemirujući prikaz čovjekove destruktivne interakcije sa svojim okolišem.
Adaptation
Nakon kultne crnohumorne fantastične drame "Biti John Malkovich“", scenarist Charlie Kaufman i redatelj Spike Jonze ponovno su udružili snage na filmu "Adaptacija". Riječ je o ambicioznoj, pomalo bizarnoj i vrlo uspjeloj postmodernističkoj igrariji koja se spretno poigrava naracijom, vješto miksa zbilju i fikciju, te Kaufmanove autobiografske detalje efektno križa s metafilmskim i metatekstualnim elementima. Tek nakon dubokog istraživanja i kopanja dolaze na vidjelo određene stvari koje su surealne kao i sama priča.
2001: A Space Odyssey
"2001: Odiseja u svemiru" slavni je znanstveno fantastični film iz 1968. kojeg je režirao Stanley Kubrick po knjizi Arthura C. Clarkea. To je jedan od najslavnijih i najutjecajnijih ZF filmova u kinematografiji koji obrađuje teme umjetne inteligencije, ljudske evolucije i izvanzemaljskog utjecaja na život na zemlji. Film je znan po svojem znanstvenom realizmu, revolucionarnim specijalnim efektima i simboličnoj priči.
Fabularno je nemoguće prepričati ovaj film. Karakterizira ga vjerojatno najveća elipsa u povijesti kinematografije – rez koji preskače vrijeme od 3 milijuna godina – od butne kosti čovjekolikoga majmuna koji u njoj nalazi svoje prvo oružje do svemirskog broda u slobodnom letu svemirskim prostranstvima. Sam kraj filma, smatraju mnogi povjesničari žanra, mjesto je gdje staje ljudska mašta, a Arthur Clarke izjavio je u jednom intervjuu: "Ako netko razumije kraj toga filma, onda Stanley i ja nismo uspjeli".
Naked Lunch
New York 1953. godine. Bill Lee radi kao istrebljivač gamadi. Ubrzo otkrije da mu se supruga „fiksa“ s otrovom za žohare. Nakon što se i on oda tom poroku, slučajno ustrijeli svoju suprugu i u bijegu naleti na žohara koji ga nastoji uvjeriti da je on zapravo tajni agent. Billa Leeja put vodi u sjevernoafričku luku Interzone gdje će se sresti s gomilom pisaćih strojeva-žohara, homoseksualaca i lezbijki. William S. Burroughs je "Goli ručak" napisao pod utjecajem svakodnevnog konzumiranja heroina, što je i vidljivo u količini nasilja, perverzija i nevjerojatnih stvorenja.
Jacob's Ladder
Uznemirujući psihološki horor u režiji majstora erotike Adrian Lynea. Film govori o, nikad u potpunosti dokazanoj teoriji, da je američka vojska drogirala vlastite trupe. Tim Robbins je odličan u naslovnoj ulozi, vojnika sa PTSP-om, koji sve dublje i dublje tone u vlastite halucinacije. "Jacob's Ladder" odlična je, pomalo kafkijanska priča koja odiše beznađem i gorčinom o izigranom veteranu koji polako odmata tajnu vlastitog poremećenog stanja.
Mulholland Drive
Mulholland Drive je zavojita cesta koja se s Hollywood Hillsa spušta prema Los Angelesu. Na njezinim se preglednijim odmorištima – nekoć omiljenom mjestu ljubavnih parova – noću lako vidi osvijetljeni grad u dolini, a na jednom od obronaka koje cesta siječe je i golemi natpis "Hollywood". Ovaj film govori o mladoj glumici koja putuje u Hollywood kako bi se probila do zvijezda, no prije nego što će okušati u gradu slavnih proći će kroz noćnu moru… ili stvarnost? "Mulholland Drive" je film koji možda nećete razumjeti, ali se u njemu itekako može uživati.
Holy Mountain
Treći je to film Alejandra Jodorowskog, jednog od u svijetu vodećih redatelja čudnih i bizarnih filmova. Snimanje ovog filma su u potpunosti financirali John Lennon i Yoko Ono. Kao i ostali filmovi ovog osebujnog redatelja koji je osim u filmskoj umjetnosti poznat i kao pjesnik, pantomimičar, autor stripova, psihoterapeut te jedan od u svijetu vodećih istraživača tarota, tako i ovaj film predstavlja više mistično i transcendentalno iskustvo nego djelo namijenjeno zabavi.
Prije snimanja ovog filma, Jodorowsky je proveo mjesec dana bez spavanja pod nadzorom zen majstora, što umnogome odgovara i dojmu filma – snovitoj, halucinantnoj i luđačkoj odiseji nakrcanoj kršćanskim simbolima koje je veoma teško pohvatati jer je svaka scena gusto natrpana najrazličitijim mogućim značenjima.
Donnie Darko
Znanstveno fantastični film američkog režisera Richarda Kellyja iz 2001. Lik iz naslova je inteligentan, ali poremećen tinejdžer koji ima vizije čudovišnog antropomorfnog zeca što ga uvodi u niz bizarnih događaja s ciljem da spasi svijet od uništenja. Film ima vrlo kompleksnu radnju i filozofsku pozadinu. Teme kojima se bavi su putovanje kroz vrijeme, egzistencijalizam, ljubav i osobno žrtvovanje.
Iako je film hvaljen od kritike i nagrađivan, u kinima je prošao jako loše, zaradivši samo pola milijuna dolara u SAD-u, ali ipak uspjevši privući određeni broj obožavatelja. Popularnost mu je naknadno porasla, a prodaja DVD-izdanja je donijela puno veću zaradu. Svakako posjetite i službenu web stranicu filma, koja je jednako konfuzna.
Eraserhead
Još jedan film Davida Lyncha na ovome popisu je kultni "Eraserhead". 1976. godina je uzeta kao vrijeme nastanka, no "Eraserhead" je zapravo proizvod mukotrpnog petogodišnjeg rada. Naravno, ne zato što se Davidu Lynchu i malobrojnoj ekipi nešto posebno radilo, već upravo zbog činjenice što su se za filmove takvog tipa financijeri oduvijek teško pronalazili. "Eraserhead" je sam formirao svoja pravila, fabula naime, postoji tek na formalnoj razini, tek toliko da se izbjegne eksperimentalna žanrovska etiketa. Film je istodobno i klasičan primjerak ekspresionističkog razmišljanja, a njegova prava značenja nikada se nisu uspjela u potpunosti protumačiti.
Svojedobno je jedan teoretičar "Eraserhead" opisao kao film kojeg treba iskusiti, ali ne nužno i objašnjavati, što je stav kojeg je njegovao i njegov tvorac. Držao je kako misterij filma mora ostati netaknutim, pa bi na eventualna pitanja o značenju pojedinih sekvenci, uvijek odgovarao sa – shvatite sami. Sve je u "Eraserheadu" skriveno ispod nanosa čudnih slika, nakaznih likova i okružja koje je sve samo ne ugodno. Ovo kreativno ludilo Davida Lyncha, mučan je film o bebama, crvima i odrubljenim glavama ili pak starozavjetna moralka o grijehu.
Synecdoche, New York
Kaufmanov drugi film na ovoj listi je "Sinegdoha, New York". Što je to sinegdoha? To je imenica koja označava stilsku figuru u kojoj manji dio predstavlja cjelinu. Nakon što pogledate film vjerojatno će vam biti puno jasnije zašto se redatelj i scenarist Charlie Kaufman odlučio baš za ovakav naslov.
Kod publike je uspio potaknuti raznorazne diskusije, a kritičari kažu sljedeće. Internet stranica "Rotten Tomatoes" dodijelila mu je ocjenu od 67%, a opće mišljenje tvrdi kako film, iako ponekad konfuzan i nepovezan, uspijeva ostvariti fascinantan i specifičan pogled na unutarnji svijet jednog umjetnika. Ovako pišu pojedini mediji – "Iznimno ambiciozno i vrlo ozbiljno razmišljanje o životu. Film vrvi snagom i umjetničkom misterijom." (Variety), "Urnebesno, a opet poetski i duboko. Nevjerojatan film pun životne snage." (Hollywood Reporter).
Primer
Šećer smo ostavili za kraj. Radnja se vrti oko dvojice inženjera, Abea i Aarona, koji slučajno stvaraju – nećemo vam reći što – dok ispituju čudno polje stvoreno antigravitacijskom spravom izgrađenoj u Aaronovoj garaži. "Primer" je sniman s budžetom od samo 7000 dolara. Većina novca je potrošeno na filmsku traku. Na "Primeru" je radilo svega pet osoba. No pored minimalnog budžeta, izgled filma je ostavio snažan utisak na mnoge filmske kritičare, a Roger Ebert je izjavio: "Ovaj film ne izgleda ni u jednom trenutku jeftino, jer svaka scena izgleda kako treba da izgleda." I ako kažete da ste iz prvoga pokušaja shvatili o čemu se radi u filmu, onda se jedan veliki lažov.