Ljepota i elegancija više ne postoje.
Ništa nije ljepše od nagog tijela.
Najljepše čime se žena može zaodjenuti jesu ruke voljenog muškarca. No, za one koji nemaju tu sreću, tu sam ja.
Navedene rečenice ostale su uska okosnica djela i rada velikog modnog čarobnjaka Yves Saint Laurenta, preminulog 01.06.2008. u svojoj rezidenciji u Parizu.
Sa svojim unikatnim stilom desetljećima je bio simbolom najprofinjenije, moderne i najinovativnije ženske i muške elegancije. U svojim je kreacijama nerijetko bio inspiriran djelima umjetnika kao što su Picasso, Warhol, Mondrian. Volio je afrički, španjolski, marokanski i ruski folklor ubaciti u svoje modne asocijacije.
Njegovu je smrt objavio njegov dugogodišnji partner, nekad i ljubavnik, Pierre Berge, rekavši: “Gabrielle Chanel je ženama dala slobodu, A Yves Saint Laurent dao im je moć“. Priča o životu Yves Saint Laurenta slična je pričama većine slavnih i utjecajnih persona 20. stoljeća: glamurozna, dekadentna, ekstravagantna, osamljena.
Yves Henri Donat Mathieu-Saint-Laurent je još kao tinejdžer iz Alžira privukao pažnju Christiana Diora crtežom koktel-haljine koju je poslao na jedan modni natječaj. Dioru se navodno svidjela jer je sličila jednoj haljini na kojoj je on tada radio. Negdje u to doba ga je i proglasio svojim prestolonasljednikom. Nakon Diorove smrtiv 1957., u svojoj 21.godini preuzeo je upravljanje tom modnom kućom, a pet godina kasnije uz pomoć svog partnera Pierrea Bergea osnovao je vlastitu modnu kuću pod svojim imenom-Yves Saint Laurent-YSL.
60-ih je osmislio luksuznu žensku ready-to-wear liniju Saint-Laurent Rive gauche, industrijska masovno proizvedena linija dizajnerske odjeće. U svom je radu inzistirao na demokratizaciji mode. Na vrhuncu uspjeha sedamdesetih, dizajnirao je i odjeću za djecu, modne dodatke te muške i ženske parfeme. Skupa sa Pierre Bergeom otvorio je Fundaciju Pierre Berge-Yves Saint Laurent, pokroviteljsku i muzejsku ustanovu, koja pohranjuje 20.000 izložaka iz povijesti ove modne kuće. Bio je prvi među tada živućim dizajnerima počašćen velikom retrospektivom svojih radova u njujorškom muzeju The Metropolitan Museum of Art. Između ostalih značajnih nagrada, odlikovan je i ordenom Legije časti.
Možda zbog prerane slave je kasnije čitav život pokušavao rekreirati uspjeh kolekcije Le Trapez koju je još napravio davne 1958. nakon smrti velikog učitelja Christiana Diora. Prvi je među kolegama koji je self-promotion sustavno gradio, između ostalog i vlastitom nagom fotografijom za potrebe reklame svog parfema.
Njegov život i rad ukratko bi se mogao opisati kao eksces, kako su mediji svojevremeno i pisali. Kolege su njegovo djelovanje opisivali kao autodestruktivnu strast umjetnika koji nikada nije zadovoljan. Svoje je uspjehe ostvario usred emocionalnog kaosa, droge, alkoholizma, depresije. Pred kraj karijere, a i života bio je u jako lošem stanju. Alkohol je zamijenio sa dvadesetpet Coca-Cola dnevno, postao je letargičan od lijekova za smirenje s kojima se godinama pokušavao riješiti ovisnosti o kokainu. Legenda kaže da ga je Berge doslovno znao izguravati na pistu ne bi li se poklonio publici nakon revija.
Ženama je dao šansu da nose široka ramena, , haljine po uzoru na Mondriana, Picassa i Warhola, večernja ženska odjela-le smoking. Muške odjevne predmete prebacio je u žensku garderobu: smoking, blejzer, safari-jaknu. Ženske modne dodatke stilizirao je i prilagodio potrebama suvremenog muškarca. Uvijek okružen ženama, bio je ostvarenje ženskih snova, odnosno ostvarivao je ženske snove kroz odjeću, naplaćene image. Imao je brojne muze i ikone oko sebe: Catherine Deneuve, Loulou de la Faise, Lauren Becall, Marelle Agnelli, Palome Picasso, Nicole Kidman. Privatno je više afiniteta iskazivao muškarcima.
Muškarce i žene je trajno uvjerio da je ljepota-potreban luksuz.